UNIQA
Asseco SEE
DTD Ribarstvo

Nike
Myrtha Pools
Keel
Malmsten
Puls kardiolo�ki centar
Master Physical


RTS

Julius Meinl

Doncafe
13.12.2021 10:27 Starost: 2 yrs

Kategorija: Sa ivice bazena

SA IVICE BAZENA Dve decenije od Budimpešte (1)

               



Vreme za pad Mađara

Ko bi rekao da će između dva evropska zlata proći deset godina. Od Atine do Budimpešte. U sastavu su ostala trojica junaka iz 1991, Šole, Pele i Jelenić. Umesto Stamenića, Manojlović.
Mađari su nas u to vreme drali.  U grupi u Atlanti, finalu u Sevilji 97, pa u grupi u Pertu 98 i na kraju u polufinalu Sidneja. Istina u Sidneju je u grupi Jugoslavija pobedila u poslednjem sekundu ali kako je važniji meč izgubljen prethodna pobeda nije imala značaj.


I tada se društvo napalilo. Cilj srušiti Mađare u Budimpešti igrati Užičko kolo na Margit Sigetu umesto pripremljenog čardaša, nacionalnog narodnog plesa, sa lepim nogama kao obavezni dodatak.
- Na ništa čemo da ih napravimo – bio je ubeđen Dača.


I Mađari su znali da im samo od nas preti velika opasnost. Šta velika, najveća. Rat je počeo mnogo pre. Turnir u Bratislavi, u bazenu oba sastava. Ali zanimljivije je bilo na tribinama. Dobacili su nešto mađarski vaterpolisti Aci Šapiću na račun procenta realizacije šuteva a ovaj sa tada kratkim fitiljem je odgovorio i stvorila se za čas gužva. Ništa neobično ali je posle tih velikog broja susreta iz neposredne blizine dve selekcije su imale planirane zajedničke pripreme.
- Ma idemo, šta ima veze – pričao je Nenad Manojlović
Ali na auto putu su se treneri pozdravili, Srbi i Crnogorci su radile voleli povratak kući. Podržao ih je predsednik legendarni Milan Kuljača, Nena na kraju priihvatio a Mađari su na tom autoputu shvatili da ovi drugi misle ozbiljno i da čardaš nije siguran.


Pripreme su nastavljene u Beogradu pa u Bečeju. I tada je bio neki susret sa Francuzima u gradu na Tisi. Vrućina praćenja kišom. Nena šeta sa plavim kišobranom oko bazena i onda saopštava tim.15 igrača trojica golmana, Šoštar, Kučjača i Šefik, centri Jelenić, Vukanić, Peković, pa desno Uskoković, Trbović, Ćirić, bekovi Vujasinović, Savić, Zimonjić, pa levo Šapić, Ikodinović, Janović. Da se smrzneš.
Igrači sa jedne strane Margit Sigeta u Danubiusu sa punim pansionom, novinari preko puta u Heliji i u gradu sa doručkom pa su kontakti bili u vreme ručka i večere gde su se domišljati predstavnici sedme sile lako dosetili da bi na licu mesta mogli, znate već šta.


Naša grupa sa dve vrste protivnika. U jednoj Španija, Rumunija, Holandija i Italija a u drugoj, pogađate, samo Mađarska. Do duela titana je došlo u četvrtom kolu ali o njemu kasnije.
Grad u znaku vaterpola, slike Kemenja, Kašaša, Kiša na sve strane. Studio na bazenu, sijaset novinara iz Evrope koji znaju da je svaki veliki turnir na bazenu pravi sportski praznik koji ne treba da se propusti.
Bazen „Alfred Hajoš“ je jedan od najlepših na svetu. Dobio je ime po plivaču koji je 1896. na prvim Igrama osvojio dva zlata a 1933. i svetsku nagradu za idejno arhitektonski rešenje bazena . Sjajan kompleks, sa tribinama na dve stane koje su ovoga puta dobile pojačanje u montažnim rešenjima. Malo ko ume da napravi takvu organizaciju i retko koja publika u svetu ima takav odnos poštovanja prema svojim reprezentativcima, čak i kada ne ide kako treba. - Nismo došli da budemo drugi – mrmljao je Savić.


- Videćemo ali neće im biti lako – dodao je za vreme jedne kafice Ćirić.
Prelepa priča je počela pobedom protiv Španije, nastavljena uspesima sa Rumunijom i Holandijom. Jugoslavija je polako pobedama ulazila u ritam.


Malo ko poput Mađara ume da napravi takvu organizaciju i retko koja publika u svetu ima takav odnos poštovanja prema svojim reprezentativcima.
To smo videli odmah na otvaranju.
 Takav odnos imaju čak i kada ne ide kako treba.
To smo videli na kraju.
Toliko.
Dejan Stevović