UNIQA
Asseco SEE
DTD Ribarstvo

Nike
Myrtha Pools
Keel
Malmsten
Puls kardiolo�ki centar
Master Physical


RTS

Julius Meinl

Doncafe
28.10.2008 13:13 Starost: 15 yrs

Kategorija: Ličnosti i razgovori, Ostale vesti

Saša Mikić: Š ta će Srbima vaterpolo

Poznati TV novinar Saša Mikić na blogu sajta matične kuće RTS objavio je zanimljiv tekst vezan za vaterpolo probleme. Prenosimo ga u celini

Š ta će Srbima vaterpolo?
Ili: Otkud Srbin uopšte u vodi?


Istorija govori da su Stari Sloveni imali, dok su osvajali Balkansko poluostrvo, i sve šta su već osvojili, jednu strašno dobru foru u smislu ratne taktike: kada bi procenili da je neprijatelj nadmoćniji, oni bi se sjurili u najbližu baru, vezali kamenje na sebe i strpali parče trske u usta. I tako disali, nevidljivi za one što su ih jurili.
Dakle, u prastara vremena postojala je nekakva sprega našeg naroda sa vodom, što se kasnije izgubilo, o čemu svedoče mnogi zapisi o tome kako su se u srpskim naseljima kupatila bazirala na koritima, a toaleti na lopati i slobodnom prostoru iza kuće. Po sistemu, što dalje - to bolje.
Da se razumemo, ni ostali svet, čast izuzecima, nije u to vreme daleko odmakao.
Meč‘utim, geni su čudo, pa je izvesna ciljna grupa, opstala u narodu poput rudimentarnog organa (recimo, repa - prim. autora), nastavila da voli vodu i smatra je korisnom.
I tako su nastali srpski vaterpolisti.
Pa su, u zanosu, osvojili ne samo Balkansko poluostrvo, već i Evropu i ostali svet.
I to im je postalo nekako normalno. Ali, postalo je i nama. Kada god bismo, zavaljeni u fotelje, ili pak znojavi i ozloječ‘eni na tribinama besneli zbog poraza reprezentacija u drugim sportovima - ostajala je uteha: pa dobro, nema veze, tu su vaterpolisti...
I, u narodu, sklonom da sve pojednostavi, postalo je uvreženo razmišljanje da ti momci treba samo da se pojave, onako stasiti u kupaćim gaćicama, i osvoje medalju. I onda se svi radujemo, slikamo sa njima i, rečju, mnogo smo ponosni. Š to su se oni negližirali i pobedili.
Nikoga nije istinski zanimalo šta vaterpolisti, kada su već prirodom predodreč‘eni na zavisnosnost od vode, u njoj moraju da rade, rade, rade i rade da bi postizali to što smo mi smatrali normalnim.
I - onda nam se dogodi šok. Reprezentativci više neće da igraju. Mogu, a neće.
Ne svič‘a im se što o njihovom sportu niko ne vodi računa, što nema nikakvog adekvatnog dugoročnog plana razvoja, što su godinama sjajem medalja zasenjivali sile entropije - a ko ne zna šta je to, neka pogleda u rečniku stranih reči, pa neka sledeće potraži -'haos'.
Ne mogu da shvate, recimo, kako na osnovu jedne zlatne medalje na svetskom prvenstu u Hrvatskoj izgrade tri bazena, a u Crnoj Gori ih se gradi isto toliko, jer su osvojili letos Evropski šampionat u Malagi, dok u glavnom gradu zemlje Srbije, višemilionskom Beogradu, funkcioniše samo Banjica, dok se Tašmajdan urušava, da ne pominjemo antikvitete poput SC '25. maj' i SC '11. april', gde već uveliko odrastaju generacije dobrih tenisera, koji su azbuku svog sporta savladali na dnu decenijama praznog bazena.
Može li neko da odgovori šta je trebalo oni još da osvoje, pa da stanje bude drugačije? Da, za promenu, budu svetski prvaci u košarci?
I to su svojevremeno radili neki drugi momci, pa sada košarkaška reprezentacija igra kvalifikacije da bi se uopšte pojavila na prvenstvu Evrope. A, sa druge strane, čujem da neki košarkaški klubovi duguju silne pare beogradskom 'Pioniru', koji spada u istu firmu kao i raspadajući 'Taš'. Ipak, prvenstveno valja platiti svu silu igrača iz Amerike eda bi se makar održali u zlatnoj sredini evropske basket - hijerarhije. Tamo gde nit' smrdi, nit' miriše.
Jer, Bože moj, nema se para. Pa ćemo i Univerzijadu organizovati na 'doč‘em ti'...
čŒitava ova priča ipak se svodi na vaterpolo. U poslednjih osam godina, moram da ponovim, u ovom sportu je osvojeno gotovo sve što se dalo osvojiti. Ali, nije to Srbiji Bogom dano. Mnogo ljudi je i bukvalno čitav svoj život podredilo žutoj lopti, što u bazenu, što pokraj njega. I mnogo ljudi i u ovom trenutku živi za vaterpolo, a neuporedivo manje - od njega.
Da li treba da i u vaterpolu, za koju godinu, igramo kvalifikacije za prvenstvo Evrope, pa da nam neke stvari doč‘u odnekle - donekle. Ili da čekamo novog Dikana i Vukoja, pa sve ispočetka (ne gledati rečnik, ni 'Ko je ko u Srbiji', već stare brojeve 'Politikinog zabavnika' - prim. autora)?
Eto, baš se nešto pitam ovih dana...