Kategorija: Sa ivice bazena
SA IVICE BAZENA Dve decenije od Budimpešte (3)
TRI NENINA OSMEHA
Polufinale sa Hrvatima je bilo u senci duela Italijana i Mađara.
- Aha, vidimo se u finalu. Samo reprize neće biti –pričali su mi mađarske kolege.
Mi smo svoje uradili, pobedili Hrvatsku uz blistavu partiju Savića i Vujasinovića i onda gledali Mađare. I ništa, izgubili su ih parabolom italijanskog Rumuna Rata, istog onog koji je na taj način matirao Kuljaču u grupi.
- Šta kažeš dobro sam ga istrenirao – smejao se Kuljača.
Daleko veći problem od Italijana bila je jagma za ulaznicama. Odavno ih nije bilo u prodaji a reka ljudi iz naše zemlje je hrlila u Budimpeštu. Stajali su ispred bazena, obezbeđenje je bilo nervozno. Mnogo poznatih lica, Žare Petrović, Juga Vasović, brojni igrači, treneri i navijači.
Više se i ne sećam kako su ih Mađari pustili. Ili je deo njjihovih navijača napustio tribine i oslobodio mesta ili su se svi skupili. Pojma nemam, ali je bilo kao da se igra u Beogradu ili nekom drugom našem mestu.
O tom finalu se sve zna- Italija je povela 2:0, izgubila valjda 8:5. U tri četvrtine festival, stavili smo naslov u Žurnalu Jugoslovenski bal na vodi.
Veliko slavlje. Zlato čekano 10 godina. Ah, da i Nena se čak u jednom trenutku nasmejao. Muka ga je hvatala što mora da bude u centru pažnje
Povratak kući je počeo pesmom:
- samo za Nenu –već odavno šetam svog mrkova – komandovao je Ćira.
Ah, da Nena se po drugi put nasmejao.
Na grabici gužva, doček spontan pa spontana večera na Paliću. Ne znam kad smo stilgi a dan pred ekipom je bio dug.
Predsednik Koštunica je bio obavešten da je Jugoslavija pobedila i ispunio je obećanje. Odmah prijem, čestitke, zahvalnost. Videlo se da nije baš vičan sportskim temama ali je priznao:
- Video sam u ambasadi da ne možete da izgubite.
Nekoliko desetina metara dalje skupljao se narod. Momci ušli u gradsku skupštinu. Počelo je, redom svi izlaze. Ah, da Nena se i treći put nasmejao kada je pozdravio desetine hiljada ljudi.
U oduševljenju se Aca Šapić popeo na ivicu balkona, nije bilo naivno. Tada je Branko Peković napravio potez, skinuo je majicu i bacio u masu. Majko moja, svi su to morali da urade. Na balkonu 13 mišićavih, lepo gradjenih muškaraca a dole publika sa koncerta Bitlsa.
- Šta ćeš, morali smo da pokažena naša zmijska tela – pričao je uz zarazan smeh Danilo Ikodinović.
I tu je bio kraj.
- Idemo, Budimpešta je gotova, počinje Fukuoka – rekao je već uobičajene kamene face Nenad Manojlović.
Uspeli su, postali su ljubimci nacije, lica sa naslovnih, strana,asovi…
Dejan Stevović